Situacija sa izbijanjem virusa COVID-19 ne samo da je ubrzala digitalni pomak, već je povećala potrebu za rješavanjem već postojećih pitanja, i unapređenjem odgovora i politika u zemljama Zapadnog Balkana.

Kada je riječ o digitalnoj transformaciji i njenom uticaju na tržište rada, postoji više različitih mišljenja. Postoji strah da će mnogi ljudi ostati bez posla. Istovremeno, digitalni napredak donosi nove mogućnosti za posao, povećava produktivnost i omogućava efikasne, efektivne i transparentne javne usluge.

Digitalna transformacija ima sve veći prioritet kako u javnom tako privatnom sektoru, i to sa dobrim razlogom. Poslednjih godina postalo je očigledno da ako ne prihvatimo tehnologiju i ne prilagodimo svoje vještine i navike u skladu sa njom, vjerovatnoća da ćemo se suočiti sa različitim poteškoćama je visoka.

Digitalne vještine i digitalne kompetencije

Tokom godina, zemlje Zapadnog Balkana suočavale su se sa različitim problemima tržišta rada, kako u samoj strukturi tako i sa stopama nezaposlenosti. Postoji veliki broj faktora koji utiču na budućnost posla, a digitalne promjene su među najvažnijima.

Uticaj tehnologije na tržište rada dovodio se u pitanje još od početka industrijalizacije. Nedoumice u vezi sa tim da li će ljudi ostati bez posla ili će ovaj uticaj zapravo omogućiti nova radna mjesta takođe prati to pitanje. Na zapadnom Balkanu postoji određena doza straha i otpora. Glavni razlog je taj što ići u korak sa tehnologijom koja se brzo mijenja znači i promjena dugoročnih rutina. Takođe, tu je i potreba za obrazovanjem koje prati ove trendove, promjena politike i procedura i, iznad svega, neizbježan proces stalne nadgradnje postojećih vještina. Jaz među generacijama ima značajnu ulogu kada govorimo o privikavanju na svijet digitalnog. Ono što je važno imati na umu je i činjenica da je prosječna radna snaga na Zapadnom Balkanu stara između 15 i 64 godine.

Struktura radno sposobnog stanovništva (15-64) od drugog kvartala do drugog kvartala 2019, promjena u%

Izvor: Baza podataka SEE, zasnovana na podacima nacionalnih statističkih zavoda i Eurostata.

Prema izvještaju o tržištu WB DESI 2019, postoji razlika u nivou digitalnih vještina na nivou EU i u zemljama Zapadnog Balkana. Naglašava se da je ovu razliku potrebno riješiti, jer su digitalnie vještine postale praktično neophodne za poslovanje.

Jedan od ključnih faktora za poboljšanje broja radnika koji su u stanju da drže korak u digitalno orijentisanom okruženju je povećanje nivoa digitalne pismenosti na regionalnom, ali i na nacionalnim i lokalnim nivoima.

Digitalne vještine (poznate kao „vještine nove ekonomije“) i digitalne kompetencije su međusobno povezane, ali ne i iste. „Vještine nove ekonomije“ predstavljaju vještine vrijedne u novoj ekonomiji koja je zasnovana na tehnologiji. One uključuju osnovne vještine povezane sa alatima koje koristimo u poslu, ali takođe i vještine rješavanja problema, kreativne vještine, vještine dugoročnog učenja, itd.

Digitalne kompetencije su, s druge strane, širi pojam, i definisane su u okviru Evropskog okvira digitalnih kompetencija. Ovaj okvir je koristan za samoprocjenu kada je u pitanju spremnost za ulazak na digitalno orijentisana tržišta rada.

Biti digitalno kompetentan znači da imamo određena znanja, vještine i razvijene stavove koji nam omogućavaju kreativan i kritičan pristup korišćenju tehnologije. Digitalne kompetencije nam pomažu da razvijemo vještine koje se mogu primjeniti u širokom spektru situacija i za različite tipove poslova.

Da li poslovi nestaju ili se transformišu?

Uporedo sa početkom digitalne revolucije započela je i promjena za koju možemo reći da nam je u nekom smislu i nametnuta.

Budućnost poslova je tema o kojoj se mnogo govori poslednjih godina, a mnoge studije ukazuju i na pozitivne i na negativne ishode. Veliki broj radnih zadataka zaista može biti,  i biće zamijenjen efikasnom upotrebom računara i mašina. Suprotno tome, neke industrije se suočavaju sa nedostatkom radnika sa adekvatnim vještinama.

Povećanje produktivnosti jedna je od glavnih prednosti pametne upotrebe digitalnih alata, pa su zato i  i one same tretirane kao poželjene i nerijetko potrebne. Umjesto veće stope nezaposlenosti kao posledice digitalnog napretka, mi zapravo svjedočimo strukturnim promjenama. Može se reći da digitalizacija podstiče transformaciju, a u smislu otvaranja novih radnih mjesta povećava potražnju za specijalizovanim profesijama. Na primjer, porastom upotrebe društvenih medija, pored već postojećih poslova koji su vezani za marketing, pojavila su se zanimanja kao što je menadžer društvenih mreža.

Govoreći o nedostatku potrebe za određenim radnim mjestima na Zapadnom Balkanu, Izvještaj o trendovima na tržištu rada SB 2020. navodi da automatizacija prijeti niskokvalifikovanim poslovima, te i da će nejednakost postati još veća ukoliko izostanu adekvatne mjere na nivou politika. Ovo se posebno odnosi na ljude sa nižim obrazovanjem, mlade, kao i ljude koji nemaju ili ne traže unapređenje postojećih ili usvajanje novih vještina u svojim poslovima. Zaključeno je da automatizacija neće izbrisati potrebu za tim poslovima kao takvima, ali će zahtijevati prekvalifikaciju.

Ono što je takođe zajedničko za sve zemlje Zapadnog Balkana je da postoji visok procenat radnika koji provode vrijeme radeći „rutinske zadatke“. Štaviše, samo mali broj traži, ili se bavi usvajanjem novih vještina. Međutim, u analizi je napomenuto se da se ovi brojevi razlikuju u zavisnosti od nivoa obrazovanja.

Dakle, umjesto da se bojimo nestanka već postojećih radnih mjesta, može se reći da je veći izazov volja za promjenom načina razmišljanja. Razvoj adekvatnih vještina je prvi neophodan korak za kvalitetnu i potpunu digitalnu tranziciju, ali i sposobnost prilagođavanja brzim promjenama u radnom okruženju, koja je takođe veoma važan faktor.

Potreba za prilagođavanjem

Jedna od glavnih karakteristika tehnologije je da se brzo razvija. Za zaposlene to znači da konstantno postoje nove situacije koje treba riješiti, te da se stalno nadgrađuje već postojeći način rada.

Baš kao što su nam potrebne sve ove različite vještine vezane za alate koje koristimo prilikom poslovanja, tako nam je potrebno i dugoročno razvijanje svijesti i spremnost na prilagođavanje i konstantno usavršavanje.

Jedan od najvećih izazova sa kojima se Zapadni Balkan suočava je napraviti promjenu u obrazovnom sistemu. Iako imamo pristup platformama za samostalno učenje, sposobnost prilagođavanja i prihvatanja prirode brzih promjena u digitalnom svijetu trebalo bi da bude dostupno i u školskim i u post-školskim sistemima.

Nije tajna da institucije u našim zemljama zaostaju sa odgovorima na nivou prilagođavanja politika kada su u pitanju promjene na tržištu. Često smo svjedoci razlikama koje se pojavljuju između zakonodavnih okvira i prakse.

Na Zapadnom Balkanu potrebno je, prije svega, reformisati i obnoviti osnove na kojima se poslovne vještine formiraju. Potrebno je obezbijediti veći broj prilika za učenje i odraslima. Prema istraživanju, mali broj kompanija pruža obuku za svoje zaposlene. Većina postojećih obuke orijentisana je na potrebe koje su direktno vezane za poslovne zadatke u tom trenutku, ali ne i na povećanje sposobnosti radnika da se nose sa izazovima koji se mogu desiti u budućnosti.

S jedne strane imamo generacijski jaz i otpor promjenama zbog velikog broja dugoročnih rutinskih poslova, s druge strane imamo obrazovni jaz, i još uvijek se borimo sa nedostatkom adekvatne pripreme mladih za izazove na tržištu rada koje se brzo mijenja .

Preduzeća, zajedno sa javnim sektorom generalno prepoznaju, ali još uvijek ne pružaju dovoljno mogućnosti, niti prostora za unapređenje vještina svojih zaposlenih. Dodatno, veliki je broj onih koji moraju razvijati sposobnost prilagođavanja kao jednu od ključnih vještina prilikom pripreme za ulazak na tržište rada.

Najvažniji koncept za koji se čini da ga je potrebno neprestano uvoditi je koncept cjeloživotnog učenja, jer ide uporedo sa promjenom načina razmišljanja koja je potrebna na Zapadnom Balkanu.

Protekla godina drastično je uticala na brzinu digitalizacije i promjenu radnog okruženja.

Rad na daljinu i fleksibilne metode rada su nam bili nametnuti, a fokus rada je promijenjen iz procesa u rad orijentisan na rezultate. Bili smo svjedoci brzog razvoja softvera, aplikacija, e-usluga i povećane potrebe za IT profesionalcima, dok su mnogi tradicionalni poslovi bili, i još uvijek se suočavaju sa ozbiljnim problemima.

Ne postoji precizan odgovor na to da li će sve više ljudi ostajati bez posla ili ne, ali ono što je evidentno je da će ljudi u našim zemljama morati da pokažu volju za transformisanjem načina rada i života. Umjesto straha od neupotrebljivosti i gubitka određenih vještina tokom života, moraće da prihvate nove i nadgradive vještine.

Promocija digitalne pismenosti, povećana vidljivost pitanja povezanih sa Digitalnom agendom, i povećana potražnja građana za kvalitetnim e-uslugama glavna su područja obuhvaćena aktivnostima regionalnog projekta „Povećanje građanskog angažmana na polju Digitalne agende - ICEDA“, koja su ujedno i oblasti koje direktno utiču na nivo e-spremnosti ciljanih zemalja Zapadnog Balkana.

_____________________________________________

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta ''Povećavanje građanskog angažmana na polju Digitalne agende - ICEDA'', koji sufinansira Evropska unija, a sprovodi Fondacija Metamorfoza (Sjeverna Makedonija), e-Governance Academy (Estonija), Levizja Mjaft! (Albanija), CRTA - Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost (Srbija), NVO 35 mm (Crna Gora) i ODK - Otvoreni podaci Kosovo (Kosovo). Projekat se realizuje uz finansijsku podršku Evropske unije.

Ovaj tekst nastao je uz finansijsku podršku Evropske unije, i dijelom je kofinansiran od strane Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija. Njegov sadržaj je isključiva odgovornost ICEDA partnera i ne odražava nužno stavove donatora.