Katanac na školskoj kapiji, prazna školska dvorišta, prosvjetni radnici pred kamerama, a đaci kraj tv i kompjuterskih ekrana – slika je obrazovnog sistema u doba ,,korona krize“ koja je Crnu Goru zadesila u martu ove godine. Digitalizacija je najbrže napredovala upravo u ovom periodu, ne ostavivši mnogo prostora učenicima i nastavnicima da joj se prilagode. Nije bilo vremena za gubljenje zbog obustavljene nastave u školama, pa se Ministarstvo prosvjete uz podršku kompanije Amplitudo i drugih partnera u rekordnom roku organizovalo i klasičan koncept učenja nadomjestilo učenjem na daljinu uz platformu #UčiDoma koja je, prema riječima portparolke Ministarstva prosvjete Milice Lekić postala simbol  snage obrazovnog sistema Crne Gore i pokazatelj da se može funkionisati i u uslovima koji nam se čine nemogućim.  

– Kada je počela pandemija, za nedjelju dana uspostavljena je #UčiDoma platforma za učenje na daljinu, u toku prvog talasa epidemije koronavirusa. Snimljeno je 1.700 predavanja iz 17 nastavnih predmeta. Učestvovalo je oko 200 nastavnika iz 35 škola. Predavanja su emitovana na tri kanala koja je gledalo preko 80 osto građana Crne Gore. Otvoren je vebsajt, koji je imao preko 400.000 posjeta od strane skoro 100.000 korisnika. Otvoren je YouTube kanal sa preko tri miliona pregleda. #UčiDoma sadržaji su se emitovali i na albanskom jeziku, a organizovana je i TV priprema za polumaturske i maturske ispite – kaže Lekić. 

Na portalu #učidoma koji je nastao kako bi đacima u Crnoj Gori omogućio da ne propuste nijednu lekciju, dovoljno je kliknuti na razred koji učenik pohađa, potom na predmet, nakon čega mu biva dostupna lekcija. Na taj način, učenik je mogao lekciju da odsluša, zapiše, upamti i ponovi.

Okolnosti u kojima se našao obrazovni sistem zahtijevao je drugačiji način funkcionisanja. Nove vještine, znanja, ali i talenti u oblasti informaciono-komunikacionih tehnologija (IKT) u doba ,,korona krize”  brzo su postali izazov ne samo za crnogorske učenike, već i za profesore koji su prvi put pred kamerama držali predavanja. Profesorica razredne nastave i osnivačica udruženja ,,Prosvjetne zajednice Crne Gore” Olivera Leković kaže da nije bilo lako održati kvalitetan čas bez prisustva učenika i interakcije sa njima, u studiju sa skromnim uslovima i bez mogućnosti ponavljanja ukoliko dođe do greške. 

– Izraženi problem je bio i pripremiti za kratko vrijeme veliki broj časove bez nastavnog programa prilagođenog TV časovima. Nismo imali podršku nadzornika niti bilo koje druge stručne osobe koja bi bila zadužena da prati i po potrebi koriguje. Bukvalno smo znali do kasno uveče da pripremamo časove, a ujutro već da snimamo bez da smo imali vremena da još jednom provjerimo svoje prezentacije – kaže Leković. 

Naša sagovornica kao prednost koncepta učenja na daljinu putem platforme #UčiDoma izdvaja to što su časovi snimljeni u rekordno kratkom roku naišli na veliku podršku javnosti i pored činjenice da nastavni kadar nije bio obučen za držanje predavanja pred kamerama. Napominje i da je sam TV čas samo okosnica jednog regularnog časa.  

– Utisak mi je da su TV časovi više poslužili kao dodatna motivacija i podrška za redovno učenje i praćenje gradiva,ali ne kao i glavno sredstvo pomoću kojeg su djeca sticala znanja i savladavala novo gradivo. TV časovi nisu postigli svoj cilj kada su u pitanju časovi matematike, hemije, fizike, uglavnom prirodnih nauka i časova čiji je cilj da se savlada neka vještina, poput fizičkog vaspitanja i likovne kulture – kaže Leković. 

Na pitanje da li je digitalizacija u obrazovnom sistemu napravila svojevrsni iskorak kada su škole bile zatvorene, Leković kaže da bi digitalitzacija sigurno olakšala učenje za vrijeme zatvaranja škola da su te obrazovne ustanove valjano tehnički opremljene, a nastavnici adekvatno obučeni. 

– Nastavnici su jedina profesija u Crnoj Gori koja sama sebi mora da obezbjedi osnovna sredstva za rad. Naš nastavnik za potrebe škole i nastave sam plaća telefonske usluge i internet, sam kupuje računar, štampač, toner, papir, slušalice…Mi smo profesija sa najviše visokoškolaca, a sa platom nižom od prosječne. Pojavom Covida 19 i potrebom za učenjem na daljinu samo su isplivali na površinu višedecenijski problem. Takozvana digitalizacija prva 2- 3 mjeseca u CG školama svodila se uglavnom na praćenje časova na TV i komunikaciju preko Viber grupa i mejlova. Mali broj škola je obezbijedio platforme i obučio nastavnike za njihovo korišćenje – kaže Leković.