Socijalna pravda, koja podrazumijeva da svi imaju uslove da žive i rade dostojanstveno, temelj je mira i razvoja; no, dok se jedni razmeću bogatstvom i povlasticma, drugi žive na rubu egzistencije, nevidljivi za sistem.

U Crnoj Gori ne postoje precizni podaci o broju onih koji ne mogu da zadovolje ni osnovne egzistencijalne potrebe, kao ni podaci o osobama koje nemaju adekvatno stanovanje niti stalan pristup osnovnoj infrastrukturi i servisima kao što su voda, ogrijev, struja, pa i internet; kao ni o broju onih koji žive u nehumanim uslovima ili nebezbjednim stanovima. Prosječna plata obezbjeđuje minimum uslova za život, i dalje cvjeta siva zona, dok partijsko zapošljavanje u državnim institucijama nikad nije bilo prisutnije i često, prikriveno paravanom pravila jedini je ključ pri odabiru kadrova u drzavnim institucijama gdje se po kancelarijama trazi stolica viška.

Socijalna pravda i mediji

Uloga medija u promovisanju socijalne pravde ima ključni značaj. Urgiramo na medije da sve više pažnje posvecuju socijalnom segmentu a manje za salonsko izvještavanje oko državnog protokola. Moć medija mora da se kanališe ka otkrivanju nepravdi i nejednakosti u našem društvu, nastalih greškama u sistemu.

Posebno treba staviti fokus na probleme marginalizovanih grupa i konstantno podizati svijest o socijalnim pitanjima. Kroz istraživačko novinarstvo mi nastavljamo da doprinosimo stvaranju okoline u kojoj se promoviše socijalna pravda i ostvaruje napredak prema inkluzivnijem društvu. Međutim, i medijska scena u Crnoj Gori suočava se s brojnim izazovima u promovisanju socijalne pravde. Kontroverzna vlasništva nad medijima, politički pritisci, cenzura i autocenzura često ograničavaju slobodu izražavanja novinara i sprječavaju objektivno izvještavanje o socijalnim nepravdama.

Ključno je osigurati nezavisnost medija, podržati novinarsku profesionalnost i ohrabriti medijske poslenike/ce da se aktivno angažuju u promovisanju socijalne pravde. Samo kroz saradnju novinara, medijskih organizacija i društvenih aktera možemo izgraditi društvo koje poštuje prava svih građana i teži socijalnoj pravdi za sve.

Podsjećamo da su najranjivije grupe društva (Rome i Egipćane, osobe sa invaliditetom i LGBTIQ osobe) i dalje izložene diskriminaciji, govoru mržnje i zločinu iz mržnje. Broj femicida se ne smanjuje već povećava iz godine u godinu.

Nadležni treba da ulože dodatne napore kako bi se osigurala efikasnost sprovođenje zakona i pristup pravdi, posebno za ugrožene grupe. I dalje smatramo da najranjivijim grupama društva nije potrebno samo pomoći kroz pomenute mehanizme, već i kroz kontinuiranu edukaciju na svim nivoima, kao i podizanje svijesti građana/ki, ali i informisanje putem medija i senzibilizacijom cjelokupnog društva o položaju najranjivijih grupa.

U digitalnom domenu - ogroman broj građana/ki nema svakodnevni pristup tehnologijama i internetu, jer je internet luksuz kada nemate za podmirivanje osnovnih životnih potreba usljed finansijskih poteškoća, a to znači da su ti građani/ke isključeni/e iz mogućnosti da u potpunosti učestvuju u savremenom društvu: nedostatak ekonomskih uslova produbljuje i digitalni jaz.

Ne postoji društvo imuno na nepravde, i stoga se mora težiti smanjenju socijalnih i ekonomskih razlika. Od socijalne pravde se ne smije odustati. Samo zajedničkim naporima možemo stvoriti inkluzivnije društvo u kojem svi imaju priliku da ostvare svoje potencijale.

Za sada, društvo socijalne pravde smo - samo na papiru. A taj “papir” je Ustav Crne Gore. Mislimo o tome.