Non-pejper Evropske komisije još jednom potvrđuje ono na šta NVO 35mm godinama ukazuje - da Crna Gora još uvijek nije uspjela da obezbijedi ambijent u kojem novinari mogu da rade slobodno, sigurno i dostojanstveno.

Izostaje vidljiv napredak u rasvjetljavanju najtežih slučajeva napada na novinare i medije. Tokom prethodne godine zabilježena su 33 napada i prijetnje novinarima i novinarkama, pri čemu je u više od polovine slučajeva riječ o ženama, što potvrđuje da pritisci u medijskom sektoru imaju i jasnu rodnu dimenziju.

Među najtežim incidentima izdvaja se fizički napad na fotoreportere Borisа Pejovića (Vijesti) i Steva Vasiljevića (Pobjeda) tokom izvještavanja sa uklanjanja spomenika Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana, kada je veća grupa okupljenih napala novinare dok su obavljali svoj posao na terenu. Takođe, novinar Nikola Saveljić (Vijesti) bio je u decembru izložen verbalnom zastrašivanju i “upozorenju” da ne postavlja “provokativna pitanja”, uz poruku da bi u suprotnom mogao “loše završiti”, nakon javnog komentara poslanika Milana Kneževića na njegovo novinarsko pitanje.

Dodatno zabrinjava i širi obrazac politički motivisanih pritisaka i javnih napada na medije. U više slučajeva novinari i urednici bili su meta verbalnih diskreditacija od strane visokih zvaničnika i javnih funkcionera, uključujući i seksističke i uvredljive objave usmjerene prema novinarkama i urednicama, među kojima je i slučaj Milke Tadić Mijović, koja je bila meta takve vrste napada na društvenim mrežama od strane predsjednika Opštine Pljevlja Daria Vraneša.

Posebno je zabrinjavajuće i kontinuirano online targetiranje novinarki, koje se ogleda kroz prijetnje smrću, uvrede i organizovane kampanje diskreditacije. Novinarka Jelena Jovanović (Vijesti) bila je više puta meta prijetnji i uvreda sa različitih naloga na društvenim mrežama, urednica Danica Nikolić (M portal) dobijala je prijetnje putem elektronske pošte, dok je novinarka Itana Kaluđerović (TV E) bila izložena direktnim prijetnjama putem svog privatnog Facebook naloga.

Iako je u pojedinim slučajevima došlo do sudskih epiloga, činjenica da se napadi nastavljaju pokazuje da institucionalni odgovor i dalje nije ni dovoljno brz ni odvraćajući.

Evropska komisija u svom non-pejperu ukazuje i na nastavak političkih pritisaka i javnih diskreditacija medija, koji se najčešće manifestuju kroz pokušaje delegitimizacije novinara i redakcija koje kritički izvještavaju o radu vlasti i drugih centara moći.

Dodatno, dio uticaja na medijski prostor dolazi preko regionalnih digitalnih portala, najčešće sa sjedištem u Srbiji, koji sa netransparentnim vlasništvom i nejasnim uredničkim strukturama značajno utiču na javno mnjenje u Crnoj Gori, što ponovo otvara pitanje ko stoji iza sadržaja koje građani svakodnevno čitaju.

Nalazi koji se odnose na RTCG i regulatorna tijela dodatno potvrđuju da pitanje nezavisnosti medijskih institucija ostaje otvoreno. Dugotrajni sporovi oko izbora rukovodstva RTCG, kao i postupci i optužbe koje prate rad Savjeta, ozbiljno narušavaju kredibilitet javnog servisa i povjerenje građana u njegovu nezavisnost.

Posebno važnim smatramo i dio izvještaja koji se odnosi na položaj medijskih radnika. Neizvjesni radni uslovi, nesigurni ugovori i zarade ispod državnog prosjeka direktno utiču na kvalitet novinarstva i dugoročno ugrožavaju profesionalnu autonomiju medija.

NVO 35mm poziva nadležne institucije da nalaze Evropske komisije ne posmatraju kao formalnu obavezu u procesu evropskih integracija, već kao ozbiljno upozorenje da su potrebne suštinske i hitne promjene. To uključuje efikasno procesuiranje napada na novinare, depolitizaciju medijskih institucija, punu transparentnost medijskog vlasništva i poboljšanje radnih i socijalnih uslova u medijskom sektoru.

Jer bez slobodnih medija nema ni odgovorne vlasti, ni informisanih građana, ni stvarne demokratije.